Dobro došli u Trogir

Trogir

Naš dom, grad muzej, uistinu je jedinstveni grad na Jadranu po svojoj poziciji, povijesti i arhitekturi.

Trogir, grad muzej, uistinu je jedinstveni grad na Jadranu po svojoj poziciji, povijesti i arhitekturi. Taj grad; vodozemac, pod svojim današnjim srednjovjekovnim temeljima krije temelje iz ilirskog, helenističkog i rimskog doba.

Od 1997 godine nalazi se pod zašitom UNESCO-a kao spomenik svjetske kulturne baštine.

Rivijera Trogir nalazi se na zapadnom djelu Splitsko-dalmatinske županije. Svojim teritorijalnim područjem i kopnenom granicom na istočnom i sjeveroistočnom djelu graniči sa gradom Kaštela, na zapadnom i sjeverozapadnom djelu područja graniči sa susjednom općinom Rogoznica i gradom Šibenikom u okviru Šibensko-kninskom županijom, te otočnom općinom Šolta na jugu, dok na moru obuhvaća i sedam nautičkih milja državne granice.

Područje Trogirske mikroregije obuhvaća grad Trogir, općine Seget, Okrug i Marina, te dva naseljena otoka, Drvenik Veliki i Drvenik Mali koji teritorijalno pripadaju općini Trogir.Ukupna površina iznosi 257 km2, a nastanjeno je s približno 27 000 stanovnika, čija brojka raste za vrijeme turističke i po nekoliko puta, te je tako prema procjeni turističkih zajednica tijekom turističke sezone na području Rivijere Trogir boravilo 200 754 gostiju.

Geografske koordinate Trogirske mikroregije su od 160°01' do 160°19'10'' istočne geografske dužine i od 43°25'50'' do 43°38' sjeverne geografske širine.Na ovom prostoru sukladno geografskim, geološkim i reljefnim posebnostima razlikuje se obalno područje Rivijere Trogir s otočnim arhipelagom i kopneno područje Zagore.

Obalno područje što se proteže u dužini od 25 km zračne linije izbrazdano je zaljevima ( Marinski, Saldun, Drvenički...) i brojnim uvalama ( Sičenica,Stari Trogir, Vinišće, Racetinovac, Vela Rina...) Rivijeru Trogir zatvara ogrlica od preko 20 otoka, otočića i grebena, među kojima su naseljeni Čiovo (31 km2), Veli Drvenik (12 km2) i Mali Drvenik (3,30 km2 stanovnika).

Na području obalnog dijela rivijere Trogir koje zahvaća 63% površine i 88% pučanstava smješten je grad Trogir sa 16 priobalnih i otočnih naselja . U Zagori uz rubove kraških polja nalazimo 8 ruralnih naselja.

Rivijera Trogir ima Jadranski tip mediteranske klime, s povoljnom mikroklimom, zaklonjenost područja lancem brežuljaka od sjevernih vjetrova i arhipelagom otoka od južnih vjetrova. Insolacija iznosi 2670 sati, srednja temperatura zraka je 16,5 °C. Čak 280 dana u godini Trogir ima temperaturu iznad 10°C.Broj vedrih dana je 125, a godišnja količina padalina oko 850 mm.

Suha, vedra i topla ljeta iako nepovoljno utječu na razvoj biljnog svijeta, povoljna su za turizam koji se može intenzivno razvijati od svibnja do kraja rujna.

Povijest Trogira

Arheološki nalazi potvrđuju da je Trogir jedan od najstarijih gradova na Mediteranu čija povijest seže čak 2000 godina prije Krista. Na njegovu području u 3. stoljeću prije Krista nalazilo se grčko naselje Tragurion koje su osnovali Dorani iz Sirakuze, ujedno i matični trgovci s obližnjeg otoka Isse (Visa). Ime je dobio od grčkog imena tragos (koza) kako su Grci nazivali obližnju planinu Kozjak, koja je bila prepuna koza.

Trogir i danas čuva grčki raspored ulica a glavni trg gdje se nalazi katedrala je bio tadašnja agora. Nakon rata između Cezara i Pompeja 49 godine pr. Krista Trogir je izgubio bitku kao saveznik Pompeja te je od tada postao municipij u sklopu Rimskog Carstva i zvao se Tragurium. Povijesničar Plinije spominje Tragurium kao “marmore notum” (poznat po mramoru) zbog kvalitetnog kamena koji se i danas vadi iznad Trogira, što je uz trgovinu bio glavni izvor prihoda tadašnjeg grada. Razvoj obližnje antičke Salone polako je oduzeo Trogiru važnost. Nakon avarsko-slavenski prodora i rušenja Salone, stanovništvo porušene Salone bježi u Trogir, te se on ponovno uzdiže.

Od 9. stoljeća Trogir poštuje hrvatske vladare, a nakon propasti samostalne hrvatske države, ugarsko-hrvatski kralj Koloman 1107. dao je Trogiru status slobodnog grada uz blagoslov tadašnjeg biskupa Ivana Trogirskog, današnjeg zaštitnika grada.
U godini 1123. Saraceni su ga gotovo uništili, a 1171. Mlečani su ga opljačkali međutim, grad se u kratkom razdoblju oporavio i doživio moćnu gospodarsku prevlast u 12. i 13. stoljeću. U tom periodu ugarsko-hrvatski kralj Bela IV. pobjegao je pred Tatarima i sklonio se u Trogir. Trogirani ga nisu htjeli izručiti, već su mu pomogli, zbog čega ih je kralj nagradio privilegijama i novim posjedima.

Godine 1409. novi hrvatsko-ugarski kralj Ladislav Napuljski prodao je Dalmaciju Mletačkoj Republici. Trogir je nakon pruženog otpora ipak popustio 1420. godine pao pod vlast Mlečana i ostao pod njihovom upravom sve do 1797. godine. Nakon pada Mletačke Republike, Trogir kratko potpada pod vlast Austrije (do 1806.), potom pod Francusku (do 1814.), te ponovno pod Austrijsku vlast što je potrajalo do 1918. godine. Nakon I svjetskog rata, grad postaje dio kraljevine SHS, Kraljevine Jugoslavije a u II. svjetskom ratu ga pokorava Mussolinijeva vojska, da bi krajem rata postao dio SFRJ. Nakon domovinskog rata 1991.-1995. ponovno postaje dio samostalne hrvatske države.

Kulturne znamenitosti

Trogir je poznat po mnogobrojnim djelima arhitekture i umjetnosti raznih stilova od romanike, gotike, renesanse i baroka iz različitih razdoblja koji se međusobno isprepliću u jednu simbiozu i čine Trogir gradom muzejom.

Iako svaki kamen u Trogiru ima svoju priču posebno se ističu:

1. Katedrala Sv. Lovre građena od 12. do 17. stoljeća s 47 metara visokim zvonikom gdje se isprepliću različiti stilovi od romanike do baroka kao u malo kojem zdanju na ovim prostorima. Ujedno sadrži i vrijedna dijela poput kapele Blažnog Ivana Trogirskog, krstionice s prikazom sv. Jeronima u pustinji koji prevodi Sv. Pismo, raspelo Blaža Jurja Trogiranina iz 15. st. i korske klupe.

2. Radovanov Portal na ulazu u katedralu predstavlja kiparsko remek djelo hrvatske srednovjekovne umjetnosti Prikazujući temu grijeha i otkupljenja ljudskog roda Isusovim uskrsnućem. Majstor Radovan isklesao je ovaj portal 1240. godine a pretpostavlja se da je i autor nekig djela na bazilici sv. Marka u Veneciji.

3. Reljef grčkog božanstva Kairosa iz 3. st. prije Krista (jedan od dva primjerka na svijetu) koji predstavlja najmlađeg Zeusova sina poznatog kao bog sretnog trenutka u grčkoj mitologiji, predstavlja vrhunski primjerak grčkih umjetnosti koji se može vidjeti na ovim prostorima. Reljef je izložen u ženskom benediktinskom samostanu sv. Nikole iz 11. stoljeća.

4. Mala i velika palača Čipiko nasuprot katedrale jedna je od najljepših sačuvanih palača u gradu (nastala povezivanjem starijih romaničkih kuća). Bila je u vlasništvu obitelji Čipiko, poznatog ratnika Koriolana Čipika i Alviza Čipika koji je sudjelujući u Lepantskoj bitci potopio tursku lađu po imenu Pijetao, čija je pulena i danas izložena u atriju palače.

5. Općinska palača iz 13. stoljeća sagrađena u gotičkom i renesansnom stilu nalazi se na glavnom gradskom trgu koja je u periodu između 17. i 19. stoljeća bila zatvor i kazalište

6. Gradska loža iz 14. stoljeća sa stupovima s preoblikovanim kasnoatičkim kapitelima i Alegorijom Pravde - remek djelom iz 1471. g. poznatog kipara Nikole Firentinca.

7. Tvrđava Kamerlengo iz 15. stoljeća, nazvana po Kamerlengu (činovniku, blagajniku) koji je vodio sve financijske poslove grada nalazi se na jugozapadnom dijelu otoka i danas služi za održavanje koncerata klasične glazbe i raznih predstava.


Yacht pool Booking manager - Partner login
Ova stranica koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Nastavkom pregleda stranice slažete se s korištenjem kolačića. Više o kolačićima možete pročitati ovdje.
Slažem se.